Zašto su Hrvati mazohisti kad je u pitanju kava?

U Hrvatskoj, u kojoj se mnogi smatraju velikim ovisnicima o kavi, gdje svaki Hrvat u prosjeku popije više od pet kila kave godišnje i gdje su brojni lokali ispunjeni kavoljupcima tijekom dobrog dijela dana, vlada iznenađujuće niska razina nepoznavanja tog popularnog kofeinskog napitka. Postoji jako mali broj istinskih poznavatelja kave u Hrvatskoj, stoga ne čudi činjenica da kad stranci dođu u Hrvatsku imaju veliki problem popiti izvrsnu kavu.

Javna je tajna da se jako malo ulaže u educiranje osoba koje pripremaju kavu i onda je teško očekivati dobro pripremljenu kavu. Čak 80% Hrvata iznad 15 godina svakodnevno pije kavu, što je dokaz da smo zemlja kavopija. Samo u Zagrebu postoji preko 4000 mjesta za ispijanje kave, a nigdje se ne može naći točan podatak koliko ima zapravo pravilno školovanih barista. Jako je tužno što zapravo nema potrebe da se konobari i bariste dodatno educiraju jer su skoro svi konzumenti kave više nego zadovoljni s loše pripremljenom kavom! Sljedeći primjer zorno pokazuje pravo stanje uma prosječnog kavopije u Hrvata.

Jedan moj prijatelj koji je veliki ljubitelj kave radi u obližnjoj firmi i sve njegove kolege su također kofeinski ovisnici, ali samo on dolazi kod mene na kavu. Drugi, premda znaju da će kod mene dobiti vrhunski pripremljenu kavu, radije odlaze u jednu obližnju ulicu gdje ima nekoliko terasa kafića u nizu gdje je kava dosta loša, mlijeko prekuhano tko zna koliko puta, usluga prespora i k tome su konobari prilično nekulturni. Međutim, njima je puno draže tamo otići na kavu jer, kažu, vole biti viđeni!

Život je prekratak da biste pili lošu kavu

Nevjerojatno mi je da netko ide na kavu, a da unaprijed zna kako će s njom biti nezadovoljan, a kamo li s drugim stvarima u kafiću, no ipak to radi na svakodnevnoj bazi! Osobno sam jako izbirljiv što se tiče biranja mjesta gdje ispijam kavu – bitno mi je da jako uživam u njoj – zato mi i nije problem odvojiti i više vremena na odlazak do mjesta gdje ću biti zadovoljan kavom.

S druge strane postoji veliki problem što prosječni kavopija u Hrvatskoj niti ne zna naručiti kavu, nego se kava često naručuje u svakakvim kombinacijama. Za to su krivi vlasnici ugostiteljskih objekata i njihovi zaposlenici koji se ne trude ili ne znaju objasniti i ponuditi njihovim gostima osnovne informacije o kavi i kvalitetnu pripremu.

Ako se vratimo na ranije navedeni primjer gdje su kavopije u Hrvatskoj zadovoljne lošom kavom, onda je moguće razumjeti brojne ugostitelje zašto ne žele ulagati u kvalitetnije kave i edukaciju svojih zaposlenika. Upravo zbog toga danas je uvriježeno mišljenje da kao konobar u kafiću može raditi doslovno bilo tko. Upravo zbog toga i ne može se očekivati dobra usluga i fina kava.

5712225742_cc00c7a8b0_o

Upozorenje o opasnim sastojcima u instant kavi, kakvo se nalazi diljem Kalifornije

Najbolja kava u kafiću je espresso bez šećera i mlijeka. Kava se oduvijek pila čista bez dodataka, šećer i mlijeko se u nju zapravo stavljaju samo zato da bi se kava mogla popiti, a da se ne osjete loši okusi. Kvalitetnoj i pravilno pripremljenoj kavi ne trebaju nikakvi dodaci jer se s njima gube okusi.

Najgori izbor hrvatskih kavopija su instant kave koje su kemijski tretirane i sadrže škodljive sastojke. Tako se primjerice u Kaliforniji u kafićima moraju jasno istaknuti znakovi u kojima se upozorava na opasne kemikalije u instant kavama koje mogu izazvat rak. Poanta ispijanja kave trebala bi biti uživanje u okusima, stoga svima preporučujem da pomno biraju kakvu kavu piju!

3 thoughts on “Zašto su Hrvati mazohisti kad je u pitanju kava?

  1. baristass

    Bio sam u cijeloj juznoj Kaliforniji i vjeruj mi nisam nigdje vidio navedeni natpis.
    No istina je sto se tice tretiranja instant kave.

    Mislim da samo 3-5% ljudi koji ispijaju kavu dolaze na speciality coffee. Isto je kod nas i isto je tako svugdje. Od Europe do Amerike.

    Razgovarao sam sa baristom u Blue Bottle-u o slicni stvarima, na sto mi je on rekao: “we have to go against starbucks, so imagine how hard is that”.

    Sto se tice ekipe sa posla koja ide u lokale gdje kava nije fina to je onaj postotak ljudi koje nije briga.

    Isto kao sto cu ja jesti sushi za 50kn, a svi znamo da sushi za 50 kn nije sushi.

    Ne gledaju svi na sve isto. Mi pijemo vrhunsku kavu a sa druge strane jedemo crappy sushi.
    Zamisli sad blog nekog sushi majstora 🙂

  2. Dejan Post author

    Onda si bio na mjestima gdje se kave s takvim dodacima ne poslužuju. Slika je iz Starbucksa. Zakon je i dalje na snazi, a sad tko točno ga mora imat nisam točno siguran. Pretpostavljam da lokali koji imaju kva s opasnim sastojcima, da moraju imat te natpise.

    Kod nas je manji postotak nego u SAD-u jer znaš i sam koliko malo ima speciality coffee shopova. Po dostupnim brojkama, ispada da u Zagrebu ima nekih 0,11%, a dok je brojka na području cijele države još manja.

    Cilj mi je pisati o svojim iskustvima, promovirati kvalitetnu kavu i nadam se da će ljudi zahvaljujući mojim tekstovima biti inspirirani isprobati nešto novo.

  3. Ljupka

    Mislim da se radi o neznanju. Ljudi kod nas nisu imali priliku isprobati pravu kavu jer nisu postojale adrese gdje bi ih kušali. Mislim da će proći još dosta godina da shvate kako izgleda kratka kava i kakvog je okusa kava koju napravi barista a ne konobar koji aparat za kavu nije oprao nikada u zivotu 🙂
    Ja sam do prije tri godine govorila da ne volim piti kavu. Dok ju nisam probala u Five Elephant u Berlinu. Bila sam izvan sebe! Nakon toga sam obisla sva kultna “kavarska” mjesta u Berlinu. Tu jesen se otvorio 42 coffee co i cogito i sad mojoj sreći nema kraja.
    Mislim da su usmene predaje o kavi najbolje! Ja svoju duznost obavljam!

    Pohvale za uvijek fantasticnu kavu i za blog 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.