Međunarodni dan kave obilježava se 1. listopada diljem svijeta. Za mnoge je to samo povod za još jednu šalicu kave, ali zapravo bi trebao biti podsjetnik na milijune ljudi koji stoje iza svakog zrna.
Iza šalice kave krije se surova stvarnost: najveći teret proizvodnje nose mali farmeri, a oni su i dalje najslabije plaćeni u cijelom lancu. Dok kava u kafićima i trgovinama poskupljuje, proizvođači često jedva preživljavaju.
Jedan od glavnih razloga zašto je tako leži u činjenici da se cijena kave određuje na burzi, i to bez ikakve veze s realnim troškovima proizvodnje. Burzovna cijena ne uzima u obzir uvjete na farmama, klimatske promjene, niti rad ljudi koji danima beru kavu – ona je samo brojka koja ovisi o špekulantima i investitorima kojima kava nije strast ni profesija, već još jedan alat za profit. Takav sustav održava nepravdu: dok cijene divljaju, farmeri i dalje ostaju na začelju.
Ni lokalna situacija u Hrvatskoj nije puno bolja. Kod nas je kava i dalje opterećena posebnim porezom, iako većina zemalja Europske unije takav porez nema. Taj namet dodatno poskupljuje kavu za potrošače i otežava poslovanje svima koji se žele baviti kavom na kvalitetan i održiv način.
👉 Zato bi Međunarodni dan kave trebao biti više od čestitke uz “živjeli”. Trebao bi biti podsjetnik da kava nije samo piće, već simbol globalnih nejednakosti. Vrijeme je da se pitamo: koga zapravo podržavamo svojim izborom kave?
Ako želimo promjenu, trebamo:
- birati pržionice i kafiće koji rade transparentno,
- podržavati fer trgovinu i kvalitetu,
- zagovarati sustav koji vrednuje rad farmera, a ne špekulacije burze.
Jer kava, u svojoj srži, treba biti priča o ljudima – ne o brojkama.