Nakon pobjede na prvom AeroPress hrvatskom prvenstvu prošloga ljeta, počeo sam se pripremati za odlazak na svjetsko prvenstvo u Sydney. Prvenstvo se održavalo sredinom studenog, kada je u Australiji hladno za njihove prilike, a za naše dosta toplo. Prosječna temperatura tijekom mog boravka je bila 25 stupnjeva, što je u odnosu na vrijeme u Zagrebu bilo 20 stupnjeva više. Obzirom da sam obišao dosta toga po Sydneyu, uspio sam čak dobiti i boju.
Put do Sydneya je bio dosta iscrpljujuć, obzirom da sam putovao avionom Etihad Airwaysa cijeli dan s presjedanjima u Beogradu i Abu Dhabiju. Unatoč tome što su avioni za prekooceanske letove vrlo komforni, nije bilo najugodnije toliko vremena provesti sjedeći. Njihova interna videoteka je dosta olakšala put, pa sam imao rekordni filmski maraton. Dolazak na aerodrom u Sydney mi je bio najzanimljiviji zbog dokumentarca Zaštita granica: Australija koje se u to vrijeme prikazivala na RTL televiziji. Očekivao sam barem neku malo detaljniju kontrolu, ali sve se svelo na pregled putovnice. Malo razočaran, napustio sam aerodrom i krenuo Uberom do apartmana. Vozač Ubera me iznenadio kad je komentirao moju ocjenu od 4,9 koja je navodno vrlo rijetka u Australiji. Očito da su australski vozači puno stroži od naših i daju objektivnije ocjene, za razliku od naših koji svima daju petice.
Kako sam do prvenstva imao nekoliko slobodnih dana, iskoristio sam vrijeme uglavnom za upoznavanje lokalnih coffee shopova. Iz nekog razloga nigdje na internetu nisam našao podatak da je Sydney prepun speciality coffee shopova, a da komercijalne kave praktički ni nema po kafićima. Kao pravi coffee geek, imao sam napravljenu Google kartu s označenim coffee shopovima, koju sam vrlo brzo nadopunio s novim unosima koje sam stavljao kretajući se gradom. Speciality coffee shopova u Sydneyu ima više stotina, a ja sam dnevno obilazio svega njih 15 do 20. Dnevni prosjek bi bio i veći da im radno vrijeme nije do 15 ili 16 sati. Skoro svi se otvaraju u 6 ili 7 sati i rade samo jednu smjenu, ali zato u toj jednoj smjeni imaju jako veliki promet. Naravno, nigdje se ne puši, kako bi trebalo biti i kod nas. Unatoč zabrani pušenja, svi su coffee shopovi prepuni. Osim kave, skoro svi imaju u ponudi i hranu, točnije sve se bazira na restoranskoj ponudi. Minus tolikom velikom broju coffee shopova je nedostatak kvalitetne radne snage. Upravo zbog toga nisam bio previše zadovoljan s kavama po Sydneyu. Svega je nekoliko coffee shopova bilo na vrhunskom nivou.
Osim hodočašćenja po coffee shopovima, našlo se vremena i za obilazak znamenitosti Sydneya. Očekivano, njihova opera je bila najupečatljiva zgrada koju sam vidio u Sydneyu. Također me impresionirao broj nebodera u centru grada. Malo sam se razočarao kada sam posjetio akvarij gdje sam želio plivati s morskim psima. Kada sam htio kupiti ulaznicu pitali su da li imam svoj ručnik i kupaći, što me iznenadilo. Nažalost, nisu imali u prodaji isto kod sebe u trgovini, tako da mi je propao posjet morskim psima. Probao sam kasnije u obližnjem trgovačkom centru pronaći tražene stvari, ali nisu bile u prodaji. Cijelo vrijeme boravka u Sydneyu imao sam prilike jesti jela iz raznih kuhinja svijeta, a cijene općenito nisu bile posebno velike.
Svjetsko prvenstvo u AeroPressu sastojalo se od dva dana. Prvi dan je bilo druženje na tzv. roštilju, dok je drugi dan bio rezerviran za natjecanje. Druženje uz roštilj na obali bilo je vrlo pompozno najavljeno, točnije pisalo je u najavi da nas očekuje pravi australski roštilj. Kad smo došli na odredište, dočekao nas je švedski stol i niti r od roštilja! Bio sam vrlo razočaran time, obzirom da sam se jako veselio roštilju otkako sam saznao da će ga biti. Još kad sam doznao da su za zabavu nakon ručka pripremili boćanje, brzo sam izgubio volju za dužim ostankom. Nakon što sam se upoznao s većim djelom natjecatelja, otišao sam se prošetati do obližnje slavne plaže Bondi, te sam naravno otišao na roštilj!
Dan natjecanja sam dočekao s bolovima u nogama, a koliko sam pješačio najbolje je govorio rekordan broj žuljeva po stopalima! Tako da mi je prvenstvo dobrodošlo za odmor od pješačenja po gradu.
Po dolasku na natjecanje prvo smo imali na rasporedu pripremu za samo natjecanje. Prvo smo imali cupping kave s kojom smo se kasnije natjecali. Nisam bio oduševljen kavom, iako jako volim kenijske kave. Recept koji sam bio usavršavao za prvenstvo, po meni je bio odličan. S njime sam radio razne kave i sa svakom sam bio prezadovoljan. Drugačiji način prženja od onih na koje sam navikao napravio je svoje, te nisam nikako mogao pogoditi dobru recpturu koliko god je prilogođavao. Zanimljivo je da su svi Europljani imali isti problem, te je velika većina ispala odmah u prvom kolu. Natjecanje sam završio u drugom kolu, s čime sam bio zadovoljan. Ipak je to bilo moje prvo službeno natjecanje u Hrvatskoj gdje sam pobjedio, tako da je odlazak na svjetsko prvenstvo bio sam po sebi veliki bonus. Za bolji rezultat bi trebalo više novca i duža priprema. Vjerovatno sam od svih natjecatelja imao najskromnije uvjete za pripremu, te nisam imao stručnu pratnju poput drugih natjecatelja.
Kad sve sagledam, mogu biti jako zadovoljan jer sam sve sam postigao bez pomoći drugih, uz puno odricanja.